Na inicijativu Matice hrvatske i Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ Hrvatski Sabor je na sjednici 14. ožujka 2024., jednoglasno, sa 127 glasova „za“ 2025. godinu proglasio “Godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva“ koja će biti u znaku prvog hrvatskog kralja Tomislava.
Naime, 7. ožujka 2024. godine na poticaj predsjednika Matice hrvatske Mire Gavrana, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i Matica hrvatska, uputili su predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću prijedlog da se 2025. godina proglasi godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva, što je usvojeno sedam dana kasnije.
Od tada se i Matica hrvatska i Družba pripremaju za proslavu 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Matica je tako, između ostaloga čitav zadnji broj svoje Revije u 2024. posvetila sadržaju o obljetnici hrvatskog kraljevstva, a u planu joj je i reprint knjižice „Hrvatski kraljevi“ Stjepana Miletića koju je objavila 1902. Po uzoru na Shakespearea Miletić, hrvatski kazališni redatelj i književnik toga vremena, namjeravao je napisati pentologiju o hrvatskim kraljevima, ali je dovršio samo Kralja Tomislava (1902) i Pribinu (1903).
O bogatim aktivnostima od kulturnih događanja, postavljanja spomenika i spomen ploča kralju Tomislavu, znanstvenih skupova od kojih je najznačajniji onaj na sveučilištu u Mostaru pod nazivom „Identiteti-kulture-jezici“ , može se pročitati na linku 1100. OBLJETNICA HRVATSKOGA KRALJEVSTVA – Družba “Braća Hrvatskoga Zmaja”.
Autocestu A1 nazvati „Autocesta kralj Tomislav“
Organizatori obilježavanja obljetnice čvrsti su u namjeri da nadležnima upute prijedlog da se autocesta A1 od Zagreba do Dubrovnika nazove „Autocesta kralj Tomislav“, te da se na stajalištu uz tu cestu kod Skradina uz već podignuti spomenik „Gospi od puta“, postavi i monumentalni spomenik „Dolazak Hrvata na Jadran“ kao trajno svjedočanstvo opstojnosti hrvatskog puka na današnjem povijesnom prostoru i jedinstvu kontinentalne i jadranske Hrvatske. Spomenik je zamišljen u obliku kamene mogile s kipovima i reljefima koji prikazuju dolazak Hrvata na Jadransko more, prema motivima istoimene slike Otona Ivekovića. U pripremi je i velika izložba u suradnji Družbe i više ustanova među kojima su u prvom redu Hrvatski državni arhiv i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Prof. Jareb: papa Ivan X. 925. godine Tomislava naziva „dragim sinom Tomislavom, kraljem Hrvata“ („dilecto fili Tamisclao, regi Coruatorom“).
Puno je toga što se priprema, ističe povjesničar prof. Mario Jareb, član Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ i potpredsjednik Matice Hrvatske, autor knjige „Kralj Tomislav kroz tisuć godina“ koja je tiskana 2017., a kojoj priprema drugo, prošireno izdanje.
Na temelju relevantnih povijesnih izvora o Tomislavu znamo vrlo malo, rekao je Jareb u studenome 2024. u intervju portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. Svakako najznačajnija činjenica jest da ga papa Ivan X. upravo 925. godine naziva „dragim sinom Tomislavom, kraljem Hrvata“ („dilecto fili Tamisclao, regi Coruatorom“). Također, u zabilješki ispred zaključaka splitskog crkvenog sabora iz iste 925. godine spomenuti su kralj Tomislav („Tamisclao rege“) i zahumski knez Mihael („Michaelo in suis finibus presidente duce“). Držim taj spomen važnim jer su u Splitu u kojemu je Tomislav nedvojbeno bio dobro poznat on istaknut kao kralj, a Mihael kao knez, odnosno govori se o svojevrsnoj hijerarhiji ili razlikovanju titula po njihovoj važnosti. U samim zaključcima u točki XII. spomenuto je da su na saboru sudjelovali „kralj i velikaši Hrvata“ („rex et proceres Croatorum“). Među relevantne izvore treba staviti i splitskog kroničara Tomu Arhiđakona iz 13. stoljeća, koji je Tomislava zabilježio kao kneza 914. godine.
Rekao bih kako u širim slojevima stanovništva unatoč unaprijed iznesenim podatcima još uvijek dobrim dijelom vladaju spoznaje o Tomislavu koje se temelje na navedenoj priči o krunidbi na Duvanjskom polju. No, nema povijesnih izvora koji bi potvrdili priču o toj navodnoj krunidbi, pa ne znamo ni to je li Tomislav uopće bio krunjen. Svojevrsni „krivac“ za priču u krunidbi na Duvanjskom polju 925. godine jest Ivan Kukuljević Sakcinski i njegov rad o kralju Tomislavu iz 1881. godine. Sakcinski je nekritički prihvatio krajnje nepouzdane iz Ljetopisa popa Dukljanina i konstruirao prču o krunidbi nakon Tomislavove pobjede nad Bugarima koje je predvodio car Simeon. Toma Arhiđakon spominje i Tomislavov sukob s Mađarima, koji su na panonske prostore došli potkraj 9. stoljeća i ondje utemeljili svoju državu. Mađari su nedvojbeno ugrožavali Donju Panoniju koja je imala središte u Sisku, a na samom kraju toga stoljeća u njoj je vladao knez Braslav. Nema dokaza da bi Mađari u sljedećim godinama zauzeli to područje između Save i Drave, no oko 900. godine Braslava više nema. Godine 928. na splitskom crkvenom saboru središte Donje Panonije Sisak se kao sjedište stare biskupije nudi dotadašnjem biskupu Hrvata Grguru, što je snažna naznaka o tome da je tada bar dio Donje Panonije bio pod vlašću hrvatskoga kralja, zaključio je Jareb.
Osvrt na obilježavanje hrvatskog kraljevstva prije 100 godina – 1925.
Valja podsjetiti da je i prije 100 godina, povodom jubileja 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, 1925. godine, Družba „Braće Hrvatskog Zmaja“ organizirala stotine događanja i obilježila tu veliku povijesnu obljetnicu gotovo svuda gdje žive Hrvati (na području današnje Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Vojvodine), podigla spomenike u Zagrebu („Sokolsku mogilu” u Maksimiru) te izdala iznimno vrijedne knjige „Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti 925-1925“, urednika hrvatskoga povjesničara Emilija pl. Laszowskog, knjigu „S puta na Duvanjsko polje“, autora Milutina Mayera, i knjigu „Hrvatske slave sjaj“, autora dr. Velimira Deželića starijeg.
Diljem domovine nicali su spomenici, podizane su spomen ploče, imenovani su trgovi i ulice u čast kralja Tomislava te su održavane proslave u znak tog jubileja hrvatskoga kraljevstva od najmanjih mjesta do velegrada, a u Tomislavgradu (Duvnu) je izgrađena velebna spomen bazilika.
Velebni spomenik kralju Tomislavu na zagrebačkom Zrinjevcu izradio je 1938. kipar Robert Frangeš Mihanović, ali je zbog dugotrajnih polemika i Drugog svjetskog rata postavljen tek 1947. godine.
